A. Mirčev, N. Marković, E. M. Vrdoljak, N. Komljenović
Andrej Mirčev studirao je filozofiju, povijest i teatrologiju u Beogradu i Zagrebu. Doktorirao je na studiju InterArt (Freie Universität Berlin) istražujući intermedijalno oblikovanje prostora u kazalištu, plesu i likovnim umjetnostima. Paralelno sa znanstvenom karijerom, Mirčev deluje kao likovni umjetnik i dramaturg. Kao docent predavao je na Sveučilištu za umjetnost i dizajn Karlsruhe (HfG), Institutu za teatrologiju u Berlinu i Institutu za primijenjene kazališne studije u Gießenu. Trenutno je gost profesor na Odsjeku za scenski dizajn na Umjetničkom sveučilištu (UdK) u Berlinu.
Nikoleta Marković je izlagačku aktivnost započela 1999. godine. Učestvovala je na brojnim izložbama, konferencijama i radionicama u zemlji i inozemstvu. U radovima se bavi istraživanjem pozicije umjetnika u suvremenom društvu, reflektirajući svu političku dramu koja se odvija između individue i društva. Njena umjetnička praksa podrazumijeva i eksperimentiranje i ispitivanje radionica kao modela participativne, ne-hijerarhijske edukacije umjetnosti te njihove realizacije kao umjetničko-aktivističkog djelovanja. Doktorirala je na FLU u Beogradu. Živi i radi u Berlinu.
Eleonora-Magdalena Vrdoljak plesna umjetnica (1991.,Zagreb). Završila je preddiplomski studij suvremenog plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, izvedbeni smjer, 2016. godine. Paralelno je završila i preddiplomski studij filozofije i religijskih znanosti pri Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Diplomirala je filozofiju pri istom fakultetu s temom Pitanje i problematika utjelovljenog uma. Trenutno je na MA studiju plesa; Embodiment artistic research, pri Belgijskom Sveučilištu na Royal Conservatory of Antwerp.
Eleonora djeluje kao izvođačica, plesna pedagoginja i koreografkinja. Suradnica je UO Koreokroj, kazališne skupine TRAFIK, Plesnog art laboratorija i plesne kompanije CoocoonDance Company. Bavi se inkluzivnim radom te je suradnica udruge Dlan – kazalište, vizualna umjetnost i kultura gluhih, Kazališta slijepih Novi život i plesne grupe Magija. Ima bogato pedagoško iskustvo u radu s djecom i odraslima. Trenutno je zaposlena kao nastavnica u Umjetničkoj školi Franje Lučića, gdje predaje suvremenu plesnu tehniku, ples i povijest plesa. Aktivna je članica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske u čijem je Upravnom odboru djelovala.
Zanima ju interakcija kamere i tijela, a plesni film Eluvies čija je suautorica imao je projekcije u Zagrebu, Sao Paolu, Berlinu, na Hvaru, Splitu i drugdje. Eleonorino polje interesa je široko. Otvorena je za različite prakse, znanja i pristupe u izričaju plesne umjetnosti.
Nikolina Komljenović je izvedbena umjetnica koja se bavi prisutnošću i multipliciranjem intro(Impro)spekcija kroz medij performansa. Kroz rad Kazališta Aruša, performanse Toplina; Ako zaigram neku novu igru; Objekt u subjekt prelazi#kralježnica; Gla sanje; Skoro, polako; Ispadanje; 59 jutra, 59 početaka, 59 izdaja; Here’s to now; Večera pomirenja; Brisanja objekata u prostoru te kroz suradnje s domaćim i stranim umjetnicima utjelovljuje tu praksu. Izlagala je i instalacije Plakatiranje poezije i Gaženje poezije te video rad Sučelja analognih doživljaja. S likovnom umjetnicom Sanjom Gergorić izvela je performans 2 žene /1 tijelo te surađivala s Vanom Gaćinom, hrvatskom audio vizualnom umjetnicom na projektu KOD, Barbarom Blasin na projektu Krivi kod, te u radovima domaćih i stranih vizualnih umjetnika. Zadnje tri godine radi na međunarodnom istraživačkom projektu Fencing borders kojeg je i suosnivačica.
Kao plesačica suvremenog plesa i tijela u zraku sudjelovala je u mnogim predstavama u Hrvatskoj i diljem cijelog svijeta. Magistrirala je Povijest umjetnosti i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnivačica je neformalne skupine S.VILA. Dopredsjednica i producentica je udruge ekscena te članica nadzornog odbora međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki, upravnog odbora strukovne Udruge plesnih umjetnika Hrvatske i od 2013. je članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.