Andro Giunio | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Andro Giunio

→ androgiunio.net

Andro Giunio je grafički dizajner, docent na odsjeku Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever u Koprivnici i umjetnik. U umjetničkoj praksi bavi se eksperimentalnom glazbom i zvučnim performansom, samostalno i u kolaborativnim projektima s umjetnicima iz područja novomedijske umjetnosti, glazbe i suvremenog plesa. Zanima ga kompozicija i improvizacija, elektroakustičke manipulacije te istraživanje digitalnih i analognih medija za reprodukciju. Sudjelovao je u programu Platforme novog zvuka Sine Linea (2012., 2013., 2016.) i izveo kompoziciju za “Sliku od zvuka” na trećem programu Hrvatskog radija, samostalno (“Kompozicija za neugođenu gitaru”, 2017.) i u kolaboraciji s Miodragom Gladovićem (“Zvuk od Zida”, 2018.). Sudjelovao je u rezidencijalnom programu Galerije Miroslav Kraljević “Otvoreni studio” (2018.), nastupio na Izlogu suvremenog zvuka u Studentskom centru (2018.), autor je glazbe za predstavu/izložbu kolektiva BADco., pod nazivom “Iskop” (2018.), te je sudjelovao u kolaborativnim projektima i performansima “Koreografija utopije, pokret br. 2” i “Utopija produženog ovdje i sada” (2018.–2021). Nastupio je na eksperimentalnom zvučnom događanju “Gibanja” u Zagrebačkom plesnom centru (2021.) i Kontejneru (2025.). Autor je i izvođač glazbe za predstavu “Soma Diva” (autorica: Lana Hosni, 2021.). Izveo je glazbu za audiovizualnu izvedbu proširenog kina “Aiomena” (koautorstvo sa Tinom Dožićem i Hrvojem Spudićem, 25 FPS festival, 2023.). Također, izveo je multikanalnu kompoziciju “Tri toka – zvučna psihogeografija Črnomerca”, u sklopu projekta “Zvučna fotka Črnomerca”, Kvartovski objektiv, Galerija VN (2025.).

Pneumafon

09.-14.07.2025.

“Pneumafon” je rad oblikovan kao zvučni performans čija se struktura razvija kroz difuziju terenskih snimki i akustičkih specifičnosti izrađenih puhačkih instrumenata. Segment rada koji se bazira na terenskim snimkama obuhvaća dokumentiranje zvučnih fragmenata lučkog ekosustava: prostora riječke luke kao čvorišta razmjene i komunikacije između ljudi, strojeva i prirode – života iznad i ispod površine mora. Drugi segment temeljen je na istraživanju (DIY) izrađenih puhačkih instrumenata koji djeluju kao akustički vodiči i rezonatori, fizičke strukture koje usmjeravaju tokove zraka i oblikuju ponašanje zvučnih valova unutar definiranog volumena. Izvedba uživo je sinteza svih tih segmenata u pokušaju da se oblikuje zvučni krajolik između realnog i imaginarnog, između memorije prostora i njegove zvučne reinterpretacije. Rad se nastavlja na prethodne projekte istraživanja puhačkih instrumenata i elektroakustične kompozicije manipulacijom terenskih snimki (“Off Gamut”, 2025., “Tri toka – zvučna psihogeografija za Črnomerec”, 2025.).

Muzej moderne i suvremene umjetnosti

→ www.mmsu.hr

MMSU, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine. Od samih početaka Muzej je programima poput prvih skupnih izložbi suvremene umjetnosti u Jugoslaviji, koje su se pod nazivom "Riječki salon" održavale 1954. do 1963., " Biennala mladih umjetnika Jugoslavije", 1960. do 1991., "Biennala mladih umjetnika Mediterana", 1993. - 1997., trodijelnog istraživačko-izložbenog projekta koji daje pregled arhitekture moderne, secesije i historicizma u Rijeci, dovršenoga u razdoblju 1996. - 2003., te "Međunarodne izložbe crteža", koja se redovito održavala od 1968. do 2013., izgradio reputaciju jedne od najprestižnijih institucija na području vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj.
Zbog opće kvalitete rada MMSU je povjeravana prezentacija hrvatske umjetnosti i umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama kao što su Venecijanski biennale 1997. (Dalibor Martinis), Biennale u Sao Paolu 2004. (Zlatko Kopljar), Venecijanski Bijenale 2007. (Ivana Franke), 12. venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture 2010. itd. 

Od 2008. do kolovoza 2011. MMSU je suorganizator projekta X-OP Exchange of art operators and producers, u okviru programa Europske unije Program Kultura (2007.-2013.). Od 2010. do 2013. Muzej je bio partner u projektu Europeana / Digitising Contemporary Art (DCA), zatim partner u projektima Soft Control i Password Printmaking (2012.–2016.) te nositelj europskog projekta Smuggling anthologies (2012.–2015.). MMSU je od 2016. do 2020. godine bio uključen u europksi projekt Risk Change, a od 2019. do 2020. nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Kultura dopolavora – jučer, danas, sutra.

Fundus MMSU-a danas obuhvaća više od 8.000 umjetnina koje pokrivaju razdoblje od kraja 19. st. do danas. Od 2017. godine Muzej djeluje u novoj zgradi na adresi Krešimirova 26c u ex-kompleksu Rikard Benčić. Na novoj lokacije održane su značajne izložbe u sklopu pretprograma i programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture poput Tomislav Gotovac: Anticipator kriza - kuda idemo ne pitajte (2017.), Vlado Martek: Izložba s više naslova i Goran Petercol: Ne brini o poetici, ona će doći sama u 2019. i David Maljković: S kolekcijom u 2020..