Luana Lojić | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Luana Lojić

Luana Lojić rođena je 1991. u Puli. Diplomirala je 2016. godine na Odsjeku za nove medije, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je umjetničkog kolektiva Ljubavnice, fokusiranog na intedisciplinarno spajanje znanosti i umjetnosti, te neformalnog kolektiva M28. Bavi se primijenjenom kozmofilijom i internet nomadstvom. Od poezije za kamenje do živih instalacija, videa, filma, voice overa i live arta koji tematiziraju odnos čovjeka sa sustavima, percepcijama i materijalnostima koje ga okružuju, u svom radu nastoji shvatiti prirodne procese izvan i unutar pojma osjetila. Unutar kolektiva i kontinuiranim suradnjama sa znanstvenicima i stručnjacima istražuje mogućnosti ispreplitanja poetika, nastoji progovarati o hibridnim medijskim solucijama. U 2020. dobila je posebno priznanje za rad what is Sound? 2.0_Alpha blending na 35. Salonu mladih, a rad je izveden nekoliko desetaka puta u Hrvatskoj, te inozemno na festivalu  Ars Electronica u Linzu i Recontres Monde(s) Multiple(s) u Bourgesu. Rad je naveden kao primjer eksperimentalne metodologije na University of Technology u Sydneyju. Na 27. slavonskom biennalu nagrađena je posebnim priznanjem za rad bits of Real: For development purposes only.  Za eksperimentalni film Neptunizam prima treću nagradu na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva u Vukovaru 2014. godine. Od listopada 2021. do siječnja 2022. boravila je na umjetničkoj rezidenciji na Akademie Schloss Solitude.

16.01.-05.02.2023.

Luana Lojić na rezidencijalnom boravku u Rijeci istražuje neraskidive veze vode i grada, prvenstveno utjecaj Rječine na geomorfologiju grada. Zanima ju na koji se način Rječina danas koristi i zanemaruje i kako se na prirodni, ali i urbani okoliš reflektiraju zahvati na koritu i izvoru rijeke poput preusmjeravanja Mrtvog kanala u novo korito u 19. stoljeću ili izgradnje brane i umjetnog jezera za hidroelektranu kod sela Valići (1968.). Ispituje kako klimatskim promjenama izmijenjene dinamike sušnih perioda i bujičnih tokova utječu na biološke materijale i živi vodeni svijet (koji se primjerice u sušnim razdobljima zadržava u vodenim virovima), ali i u kojem su odnosu suvremena arhitektura grada s rijekom i ponirućim potocima, poput onog u neposrednoj blizini Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

Kontinuirani umjetnički interes za materijale i osjetilne podražaje te načine na koji se isti mogu reinterpretirati, prevesti ili prenijeti u drugi medij ili na drugu lokaciju (primjerice kako skladištiti miris ili propadljive organske materijale), bit će nit vodilja i pri pripremnim produkcijskim radovima u Rijeci. Tijekom rezidencije i uz terenske posjete izvoru i pritokama Rječine nastaju sirovi materijali, snimke, fotografije, crteži koje kasnije koristi u produkciji radova.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti

→ www.mmsu.hr

MMSU, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine. Od samih početaka Muzej je programima poput prvih skupnih izložbi suvremene umjetnosti u Jugoslaviji, koje su se pod nazivom "Riječki salon" održavale 1954. do 1963., " Biennala mladih umjetnika Jugoslavije", 1960. do 1991., "Biennala mladih umjetnika Mediterana", 1993. - 1997., trodijelnog istraživačko-izložbenog projekta koji daje pregled arhitekture moderne, secesije i historicizma u Rijeci, dovršenoga u razdoblju 1996. - 2003., te "Međunarodne izložbe crteža", koja se redovito održavala od 1968. do 2013., izgradio reputaciju jedne od najprestižnijih institucija na području vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj.
Zbog opće kvalitete rada MMSU je povjeravana prezentacija hrvatske umjetnosti i umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama kao što su Venecijanski biennale 1997. (Dalibor Martinis), Biennale u Sao Paolu 2004. (Zlatko Kopljar), Venecijanski Bijenale 2007. (Ivana Franke), 12. venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture 2010. itd. 

Od 2008. do kolovoza 2011. MMSU je suorganizator projekta X-OP Exchange of art operators and producers, u okviru programa Europske unije Program Kultura (2007.-2013.). Od 2010. do 2013. Muzej je bio partner u projektu Europeana / Digitising Contemporary Art (DCA), zatim partner u projektima Soft Control i Password Printmaking (2012.–2016.) te nositelj europskog projekta Smuggling anthologies (2012.–2015.). MMSU je od 2016. do 2020. godine bio uključen u europksi projekt Risk Change, a od 2019. do 2020. nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Kultura dopolavora – jučer, danas, sutra.

Fundus MMSU-a danas obuhvaća više od 8.000 umjetnina koje pokrivaju razdoblje od kraja 19. st. do danas. Od 2017. godine Muzej djeluje u novoj zgradi na adresi Krešimirova 26c u ex-kompleksu Rikard Benčić. Na novoj lokacije održane su značajne izložbe u sklopu pretprograma i programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture poput Tomislav Gotovac: Anticipator kriza - kuda idemo ne pitajte (2017.), Vlado Martek: Izložba s više naslova i Goran Petercol: Ne brini o poetici, ona će doći sama u 2019. i David Maljković: S kolekcijom u 2020..