Maja Marković | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Maja Marković

Maja Marković je multimedijalna umjetnica rođena u Zagrebu 17. 9. 1979. godine. Magistrirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti 2011. godine u Zagrebu u klasi profesora Ante Rašića. Za svoj rad primila je nekoliko priznanja i nagrada, a boravila je i na više internacionalnih rezidencijalnih programa. Kontinuirano izlaže svoje radove u Hrvatskoj i inozemstvu od 2007. godine. Asistirala je na nekoliko filmskih i kazališnih projekata u Hrvatskoj. Radila je kao vanjski suradnik na Nastavničkom odsjeku pri Akademiji likovnih umjetnosti. Član je Hdlu-a. Živi i radi u Zagrebu.

U svojoj umjetničkoj praksi istražuje koncepte prostora, interpretira ga kroz crtež, instalaciju i zvuk, pokušavajući doprijeti do njegove cjelovitosti, izdvajanjem detalja i materijala pomoću kojih progovara o svijetu. Uglavnom stvarajući u tehnici crteža koje proširuje u kompleksne prostorne instalacije složene iz više dijelova, posvećena je estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba. Upotrebom različitih medija istražuje emotivnu arheologiju prostora i načine na koje predmeti, rasporedi, materijali i atmosfere čuvaju osobne i kolektivne memorije. Prostor promatra ne samo kao arhitektonski okvir, već kao slojevitu mapu odnosa, navika i emocionalnih iskustava koja oblikuju naš identitet. U radu naglašava ono nevidljivo: osjećaj prisutnosti, trošnost materijala i prolaznost koja ostaje upisana u prostor dugo nakon što se boravak iz njega izmjesti. Iznova sastavljajući dijelove prostora i ostataka bivanja u nešto poput arheološkog nalazišta, stvara osjećaj privremenosti i mogućnosti transgresije iz jednog stanja u drugo dovodeći u pitanje i opću stabilnost arhitektonskog konstrukta.

Privremeni tehnički propisi

20.07.-02.08.2026.

Radni naslov: Privremeni tehnički propisi

Medij: grafička mapa, objekti od fotografija, crtež, tekst 

Pronalaženje i prikupljanje keramičkih pločica i materijala za popločenje podova i zidova, drugim riječima strukturnih dijelova kuća i zgrada namijenjenih rušenju ili preuređenju i njihove interpretacije kao arhitektonsko-urbanističke arheologije. Prikupljeni materijal in situ ne funkcionira kao dokumentacija u klasičnom smislu, nego kao aktivni nositelj značenja.

Izgradnjom fragilnih arhitektonskih struktura oko pronađenog građevnog materijala, kojeg karakterizira dizajn određena vremena, ostvarujem likovni sadržaj, a diskretnom oznakom porijekla odlomljena komada prošlosti može se, na osnovu sjećanja, uspostaviti relaciju i evocirati sjećanja na njihovu proizvodnju upisujući ih u 'novi spomenizam'. Objekt ostaje vezan uz mjesto, čak i kada je fizički dislociran: kroz dokumentaciju, kartografiju, indeksiranje i rekonstrukciju odnosa u kojima je pronađen. Klasifikacija pronađenih elemenata razvija se kao otvoreni sustav koji ne zatvara značenje, nego ga umnaža. Ovdje se 'izgubljeno' boravište i stanovanje reinkarnira temeljem njegova slučajno pronađena uzorka. Bivše stanovanje i obitavanje postaje sirovina za izgradnju distopijskih ili utopističkih prijedloga kolažiranjem recentnog stanja u prostorni katalog/grafičku mapu materijala složenu iz naznaka prijašnjeg prostora. Formiranjem prostornog kolaža od originalnih uzoraka materijala u svrhu prikaza prostornog predloška arhivske mape sa lokacije koja više ne postoji ili je zamijenjena novijom gradnjom. (kao predložak za novi rad koristim artistbook Kako smo stanovali u izdanju Oaza_Books, 2022.).

Muzej moderne i suvremene umjetnosti

→ www.mmsu.hr

MMSU, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine. Od samih početaka Muzej je programima poput prvih skupnih izložbi suvremene umjetnosti u Jugoslaviji, koje su se pod nazivom "Riječki salon" održavale 1954. do 1963., " Biennala mladih umjetnika Jugoslavije", 1960. do 1991., "Biennala mladih umjetnika Mediterana", 1993. - 1997., trodijelnog istraživačko-izložbenog projekta koji daje pregled arhitekture moderne, secesije i historicizma u Rijeci, dovršenoga u razdoblju 1996. - 2003., te "Međunarodne izložbe crteža", koja se redovito održavala od 1968. do 2013., izgradio reputaciju jedne od najprestižnijih institucija na području vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj.
Zbog opće kvalitete rada MMSU je povjeravana prezentacija hrvatske umjetnosti i umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama kao što su Venecijanski biennale 1997. (Dalibor Martinis), Biennale u Sao Paolu 2004. (Zlatko Kopljar), Venecijanski Bijenale 2007. (Ivana Franke), 12. venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture 2010. itd. 

Od 2008. do kolovoza 2011. MMSU je suorganizator projekta X-OP Exchange of art operators and producers, u okviru programa Europske unije Program Kultura (2007.-2013.). Od 2010. do 2013. Muzej je bio partner u projektu Europeana / Digitising Contemporary Art (DCA), zatim partner u projektima Soft Control i Password Printmaking (2012.–2016.) te nositelj europskog projekta Smuggling anthologies (2012.–2015.). MMSU je od 2016. do 2020. godine bio uključen u europksi projekt Risk Change, a od 2019. do 2020. nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Kultura dopolavora – jučer, danas, sutra.

Fundus MMSU-a danas obuhvaća više od 8.000 umjetnina koje pokrivaju razdoblje od kraja 19. st. do danas. Od 2017. godine Muzej djeluje u novoj zgradi na adresi Krešimirova 26c u ex-kompleksu Rikard Benčić. Na novoj lokacije održane su značajne izložbe u sklopu pretprograma i programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture poput Tomislav Gotovac: Anticipator kriza - kuda idemo ne pitajte (2017.), Vlado Martek: Izložba s više naslova i Goran Petercol: Ne brini o poetici, ona će doći sama u 2019. i David Maljković: S kolekcijom u 2020..