Mila Pavićević i Kirsten Maar | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Foto: Radionica "On the question of Feminist Dramaturgy and Its Formats" uz potporu Frauenförderung - Free University Berlin, fotografija Calvin Lanz

• Biografija
• O projektu
• Organizator

• Mila Pavićević i Kirsten Maar

  Mila Pavićević je dramaturginja, plesna teoretičarka, spisateljica i pedagoginja. Porijeklom iz Dubrovnika, sada živi u Berlinu. Magistrirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu te diplomirala starogrčki jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao znanstvena novakinja kod prof.dr. phil Kirsten Maar na Odsjeku za plesne studije na Freie Universität Berlin. Njezin doktorat bavi se dramaturškom praksom iz bivše Jugoslavije i njezinim doprinosom zapadnom suvremenom plesu. Kao dramaturginja radi uglavnom u okviru nezavisne plesne scene u Berlinu, surađujući s umjetnicima: Sheena McGrandles, Sergiu Matis, Sebastian Matthias, Public in Private, Martin Hansen i Claire Vivienne Sobottke. Za svoju knjigu beletristike Ledena djevojka i druge bajke dobila je 2009. Nagradu Europske unije za književnost.

   

  Kirsten Maar je plesna i kazališna teoretičarka i dramaturginja te predaje kao jr. profesor na Freie Universität Berlin. Glavni fokus njezina rada su koreografski procesi u 20. stoljeću, na razmeđu vizualne umjetnosti, arhitekture i koreografije, socijalne koreografije i etičkog kuriranja. Zajedno s Gabriele Brandstetter vodi projekt "Choreographies of Intervention. Formats and Pratiques of Decolonization and Ecology" unutar SFB projekta “Collaborative Research Center Intervening Arts.;”  Voditeljica je projekta DFG Research Training Group "Normativity - Critique - Change" i zajedno s Milom Pavićević istražuje dramaturgije u suvremenom plesu od 1989. u okviru realziranog uz potporu zaklade Thyssen Krupp. Njezine glavne publikacije su: Designs and Structures. William Forsythe's choreographic works in their architectural relations (2019), Generic Forms. Dynamic Constellations between the Arts, (ed. together with F. Ruda and J. Völker, 2017), Assign and Arrange. Methodologies of Presentation in Art and Dance (ed. together with M. Butte, F. McGovern, MF. Rafael, J. Schafaff, Sternberg 2014).

• Dramaturgija i koreografija - o razvoju novih formata u suvremenom plesu

  25.-31.07.2023.

  Dramaturgija i koreografija - razvoju novih formata u suvremenom plesu

  -          Nemogući radovi: potresi, prekidi i sanjarenja – dramaturgija suvremenog plesa u zemljama bivše Jugoslavije

  U okviru svoje disertacije Mila Pavićević istražuje doprinose postjugoslavenske dramaturgije zapadnom suvremenom plesu s akcentom na razdoblje od 2000. do 2020. Njezino istraživanje je usredotočeno na to kako su protagonisti, dramaturzi, svojom dramaturškom i kustoskom, izdavačkom i pedagoškom praksom pridonijeli uspostavljanju estetskog i političkog okvira suvremenog plesa. U fokusu interesa je analiza produkcijskih uvjeta u kontekstu bivše Jugoslavije, te promatranje plesne dramaturgije koja je proizašla iz tih uvjeta kao potencijal za novu artikulaciju društvene, političke i estetske imaginacije. Značajan dio istraživanja reflektira rad kolektiva BADco.

  Njeno istraživanje situirano je u okviru šireg istraživačkog projekta "Dramaturgija i koreografija -  razvoj novih formata u suvremenom plesu", koji se odvija na Odsjeku za znanost o plesu Freie Universität Berlin, uz potporu zaklade Fritz Thyssen, pod vodstvom prof. dr. phil. Kirsten Maar.  Projekt se fokusira se na refleksiju, analizu i kontekstualizaciju novih formata koji su se pojavili u suvremenom plesu od 1989. Ti formati su karakterizirani kao "rad između" - između probe i medijacije, između produkcije i prezentacije, kao konglomerat vrlo različitih aktivnosti i praksi. Pritom se pojam dramaturgije često opisuje kao praksa beskrajnog prevođenja između tih među-prostora, te alat za promišljanje o specifičnim oblicima znanja i njihovim zadatostima. U tom smislu, ovaj projekt pokušava kritički promisliti i pozicionirati pojam dramaturgije.

  Ova rezidencija bit će posvećena istraživanju i dokumentiranju novoosnovanog arhiva kolektiva BADCo, nedavno otvorenog u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Željela bih pozvati dramaturge, koreografe, umjetnike, pedagoge i medijatore na razmjenu i raspravu o teoretskom okviru i rezultatima istraživanja arhiva.

• Muzej moderne i suvremene umjetnosti

  → www.mmsu.hr

  MMSU, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine. Od samih početaka Muzej je programima poput prvih skupnih izložbi suvremene umjetnosti u Jugoslaviji, koje su se pod nazivom "Riječki salon" održavale 1954. do 1963., " Biennala mladih umjetnika Jugoslavije", 1960. do 1991., "Biennala mladih umjetnika Mediterana", 1993. - 1997., trodijelnog istraživačko-izložbenog projekta koji daje pregled arhitekture moderne, secesije i historicizma u Rijeci, dovršenoga u razdoblju 1996. - 2003., te "Međunarodne izložbe crteža", koja se redovito održavala od 1968. do 2013., izgradio reputaciju jedne od najprestižnijih institucija na području vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj.
  Zbog opće kvalitete rada MMSU je povjeravana prezentacija hrvatske umjetnosti i umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama kao što su Venecijanski biennale 1997. (Dalibor Martinis), Biennale u Sao Paolu 2004. (Zlatko Kopljar), Venecijanski Bijenale 2007. (Ivana Franke), 12. venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture 2010. itd. 

  Od 2008. do kolovoza 2011. MMSU je suorganizator projekta X-OP Exchange of art operators and producers, u okviru programa Europske unije Program Kultura (2007.-2013.). Od 2010. do 2013. Muzej je bio partner u projektu Europeana / Digitising Contemporary Art (DCA), zatim partner u projektima Soft Control i Password Printmaking (2012.–2016.) te nositelj europskog projekta Smuggling anthologies (2012.–2015.). MMSU je od 2016. do 2020. godine bio uključen u europksi projekt Risk Change, a od 2019. do 2020. nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Kultura dopolavora – jučer, danas, sutra.

  Fundus MMSU-a danas obuhvaća više od 8.000 umjetnina koje pokrivaju razdoblje od kraja 19. st. do danas. Od 2017. godine Muzej djeluje u novoj zgradi na adresi Krešimirova 26c u ex-kompleksu Rikard Benčić. Na novoj lokacije održane su značajne izložbe u sklopu pretprograma i programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture poput Tomislav Gotovac: Anticipator kriza - kuda idemo ne pitajte (2017.), Vlado Martek: Izložba s više naslova i Goran Petercol: Ne brini o poetici, ona će doći sama u 2019. i David Maljković: S kolekcijom u 2020..