Kamov ide u kino
U kolažu rukopisa, filmskih programa, fotografija, videa i povijesnih dokumenata Tanja Vrvilo otkriva Kamovljev kritički odnos prema filmu atrakcija, rekonstruirajući tako njegovo kino-oko kroz stvarno/prošireno putovanje (Rijeka – Zagreb – Punat – Trst – Venecija – Firenca – Torino – Napulj – Bologna – Rim – Marseille – Barcelona) u razdoblju od 1906. do 1910. godine. Radu će se moći pristupiti na web stranici Muzeja moderne i suvremene umjetnosti https://mmsu.hr/dogadaji/tanja-vrvilo/.
I strast me viđenja stade opet draškati, reskati, nervozirati. Grad! Grad! Gdje je život najsocijalniji i gdje je čovjek najindividualniji… Gdje su skupštine, kazališta, knjižnice, izložbe, muzeji, kinematografi… gdje moraš i možeš sve vidjeti… gdje jedna čaša ne dospije izvući drugu, jer jedno viđenje vuče drugo… Vječno gledati: sav se pretvoriti u umne, jedine, velike oči… gdje od samog gledanja ne dospiješ ni ljubiti ni mrziti ni plakati – ni osjećati ni živjeti… gdje je svaki pogled jedna misao, deset pogleda jedna ideja, a jedan dan gledanja – čitava knjiga!
Kamov je kino, a jedan dan gledanja – čitav film. Preslikana je to piščeva programatska misao o imenu Kamov kao programu za literaturu na umne oči filma. Kamov kao program za film u užem smislu, politka zabadanja za filmske ljude pod geslom ne zna se, koliko je stajao Colosseum ni tko ga je gradio.
Kamov je program za kino uprkos paradoksu da je, prema rijetkim ili dosad pronađenim rukopisima o iskustvu ranog kina atrakcija, začetnik negacijskog viđenja aparata, kritike ondašnjeg kinematografa literature, prostote sadržaja i grubosti zapletaja.
Kamov ide u internacionalni kinematograf atrakcija u fantomskoj vožnji Avantire od Rijeke – Zagreba – Punta – Trsta – Venecije – Firence – Torina – Napulja – Bologne – Rima – Marseillea do Barcelone, od početka filmskog stoljeća do kolovoza 1910. U njegovom kino itinerariju bili su i Milano – Pariz – Madrid – Švicarska – Njemačka i Amerika. Kamov vječno gleda gradski film.
Kamov ide u kino, a u kino ide i Kafka, uprkos filmskoj opstrukciji vizije. K-perspektivu za film slijedi Hans Zischler u knjizi Kafka ide u kino gotovo bez filma, jer kinematograf onome što se gleda daje nemir pokreta, a ne mirnoću pogleda: film je zaslon oka. Gdje se čini da Kamov i Kafka zajedno gledaju aeromiting u Bresciji. I gdje zajedno idu u kino, Kamov s aerofeljtonom Pod aeroplanom, a Kafka s aeroizvještajem Aeroplani u Bresciji.
Kamovljevi futuristički suvremenici pišu manifeste za futuristički film bez i nakon futurističkog filma. Kamov ide u futuristički časopis Lacerba sa Čerinom, uprkos negacijskom viđenju marinetizma i uprkos Avantiri. Film vuče oko kao i linija teksta, listajući feljtone, brbljarije, ćaskanja, pjesme, novele, drame, romane, pisma. Sliku-rukopis pokreće u dobu spektakla Adornova negativna forma istine koja mijenja ljubav u nefleksibilnu moć protesta i Debordova negacija spektakla kao negacije života.
Kamovljevu strast viđenja montiramo s kino rasporedima zagrebačkog lista Pokret u kojem su izlazili njegovi tekstovi prema dnevniku pisanja i objavljivanja… gdje su uz filmske naslove izloženi… i gdje ih je mogao gledati i čitati.
Dakle molim, da mi se pošlju samo oni Pokreti u kojima ima što moga i što o meni; suvišne brojeve ne treba mi slati.
