Tomo Savić-Gecan, K. Begović, E. Kani, K. Lisica, A. Novković, M. Štark | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Tomo Savić-Gecan, K. Begović, E. Kani, K. Lisica, A. Novković, M. Štark

→ https://croatianpavilion2022.com/mmsu2023/

Tomo Savić-Gecan rođen je u Zagrebu 1967. godine. Akademiju likovnih umjetnosti u Milanu završio je 1993. godine. Sudjelovao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su izložbe u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu (1994.), Galeriji Kapelica u Ljubljani, Slovenija (1994.), Galeriji M6 u Rigi, Latvija (1995.), Spaces Gallery u Clevelandu (1996.), Galeriji Proširenih medija (s Julijem Kniferom) u Zagrebu (2005.), Bergen Kunsthall u Bergenu, Norveška (2010.), Muzeju Jeu de Paume u Parizu, Francuska (2010.), javnom prostoru Zuidplein u Amsterdamu i Muzeju suvremene umjetnosti u Eindhovenu, Nizozemska (2016.), Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (Mali salon) u Rijeci (2017.). Njegovi radovi predstavljeni su na skupnim izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti u Beogradu, Srbija (2001.), Nacionalnom muzeju Królikarnia u Varšavi, Poljska (2001.), Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu (2002.), Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2002. i 2012.), Kunsthalle Fridericianum u Kasselu, Njemačka (2003.), Galeriji Apexart u New Yorku, SAD (2000. i 2007.), Muzeju PS1 u New Yorku, SAD (2004.), umjetničkom centru de Appel u Amsterdamu, Nizozemska (2009.), Kunsthall Bergen u Bergenu, Norveška (2010.), Muzeju Witte de With u Rotterdamu, Nizozemska (2011.), (ON)Begane Grond u Antwerpenu, Belgija (2015.) i drugdje. Sudjelovao je na velikim međunarodnim manifestacijama: Manifesti 3 u Ljubljani (2000.), 51. Venecijanskom bijenalu (2005.) i Taipei bijenalu (2012.). Dobitnik je stipendije ArtsLink Fellowship, SAD (1996.) te nagrade Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) na 33. Zagrebačkom salonu (1998.). Boravio je na PS1 umjetničkoj rezidenciji u New Yorku, SAD (2003.-2004.) te kao dobitnik nagrade ACCELERATE Hrvatska na rezidenciji Arts at CERN pri Europskom laboratoriju za fiziku čestica CERN u Ženevi, Švicarska (2017.).

Koraljka Begović plesna je umjetnica i joga učiteljica bazirana u Zagrebu. Djeluje kao autorica, izvođačica, koreografkinja i pedagoginja, a educirala se u Hrvatskoj i inozemstvu. 2016. godine završila je MA studij suvremene plesne izvedbe na Sveučilištu u Limericku, gdje je surađivala s kompanijom Iseli-Chiodi, a nakon povratka  u Hrvatsku fokusira se na razvoj autorskog rada, ali i nastavlja surađivati s brojnim domaćim i inozemnim koreografima i dramaturzima. Samo neki od njih su: Ana Kreitmeyer, Matija Ferlin, Goran Ferčec, Aleksandra Janeva Imfeld, Jasmina Založnik, Nikolina Rafaj, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Jasna L. Vinovrški, Mila Pavičević, Jasna Jasna Žmak, Sanja Tropp Fruhwald, Sabina Perry, Naomi Brand, Bruno Isaković. Njezini radovi prikazivani su u Hrvatskoj i Europi. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2017. godine, članica UPUH-a od 2012. godine. Redovito surađuje s Nomadskom plesnom Akademijom, ekscenom, Public in Private, UO 21:21, HIPP-om i brojnim drugim organizacijama na polju izvedbenih umjetnosti.  Pokrenula je, kreirala i provela nekoliko uspješnih programa razvoja publike te je inicijatorica, voditeljica i izvođačica predstave Translations - prve plesne predstave u Hrvatskoj namijenjene i potpuno prilagođene slijepim i slabovidnim osobama. Završila je BA studij predškolskog odgoja u Zagrebu te Kulturnu komunikologiju u Zadru, a od 2007. do 2021. je aktivno radila kao kreativna producentica te surađivala s brojnim organizacijama u polju filmske i plesne umjetnosti. Posljednjih 12 godina redovito vodi individualne i grupne satove joge. Povremeno vodi plesne radionice, i djeluje kao vanjska suradnica u plesnoj školi Silvije Hercigonje. Trenutno priprema novi solo rad koji će biti premijerno izveden u studenom 2023., Funeral for my 30’s, u suradnji s kanadskom koreografkinjom Sabinom Perry.

Ema Kani profesionalna je plesačica iz Zagreba, rođena 14. listopada 1993.godine, članica je Udruženja profesionalnih plesnih umjetnika (UPP Puls). Trenutno je aktivna na nezavisnoj plesnoj sceni u Hrvatskoj kao slobodna umjetnica, a jedna je od osnivača mlade umjetničke organizacije Škvadra.

Svoje plesno iskustvo započela je plešući po raznim plesnim studijima od malena, no svoje plesno obrazovanje započinje upisom u osnovnu zatim i srednju Školu za suvremeni ples Ana Maletić, nakon čega upisuje studiji suvremenog plesa na plesnom odsjeku Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Nakon završetka, s raznim novim znanjima koje je dobila na studiju i ohrabrena radionicom Rosalind Crisp odlučuje se usredotočiti na plesne improvizacije i somatski rad na tijelu, koji su i dalje njena najdraža područja za istraživanja i stvaranja.

Surađivala je u projektima kao što su: Dom (Sonja Pregrad, 2017.), Dom2 (Sonja Pregrad, 2018.), Punopravno (UO Škvadra, 2018.), La huesera, La treppera, La loba (Irena Mikec prod. Koreokroj, 2019.), Ne čujem, te mrak je (UO Škvadra, 2019.), Sedna (Irena Mikec prod. Koreokroj 2020.), Bazen (UO Škvadra, 2020.), plesni video Pierotttieva 11 (UO Škvadra, AKC attack).

Kristina Lisica rođena je u Zadru 1992. godine. Svoje plesno iskustvo stječe kroz rad u Zadarskom plesnom ansamblu, baletnoj udruzi Pirueta, cirkuskoj udruzi Circo Art. Edukaciju nastavlja kroz rad s plesnim pedagozima i koreografima, te kroz seminare i radionice yoge, cirkuske akrobatike i različitih plesnih tehnika. 2019. godine vodi plesne radionice suvremenog plesa u Školi prirodnog pokreta Marije Šćekić u Zadru. Krajem 2020. godine upisuje program za voditelja plesnih tehnika na pučkom učilištu u Zagrebu, 2022. godine završava studij suvremenog plesa (izvedbeni smjer) pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a krajem 2022. godine upisuje edukaciju za psihoterapeutkinju pokretom i plesom.

Sudjeluje kao izvođačica u različitim plesnim i dramskim projektima: Povratak u prirodu (2016.) cirkuske umjetnice Xiomare Ratković, Ćelava pjevačica (2017.) u režiji Vinka Radovčića, Equilibrium (2019.) koreografkinje Marije Šćekić, plesni film Kap na dlanu (2022.) u produkciji UO. Irida u Zadru, site-specific predstava Kap na dlanu (2022.) u produkciji UO.Irida, premijerna izvedba adaptirane plesne predstave Kap na dlanu (2023). Na festivalu sola Monoplay u Zadru gostuje sa solom Exit (2017.), Changing my skin (2018.) pod mentorstvom Natali Radelić, te solom Pora (2022.), završnim radom s ADU. Kristina trenutno aktivno djeluje kao plesna akrobatkinja na svili u Bečkom cirkusu, te radi na različitim projektima suvremenog plesa u Hrvatskoj.

Ana Novković plesačica je i studentica Antropologije i Povijesti umjetnosti. Završila je osnovnu i srednju školu za suvremeni ples Ane Maletić (2020. godine). Od tada pohađa različite edukacije i radionice te  ostvaruje suradnje s koreografima, među kojima se izdvajaju suradnja s Matejem Kejžarom i Studijem za suvremeni ples te Anom Kreitmeyer.

Mia Štark, interdisciplinarna umjetnica, rođena 1992. godine u Osijeku. Diplomirala je 2017. pri Akademiji za Umjetnost i kulturu u Osijeku na Odsjeku likovne kulture pri modulu grafike. Dobitnica je rektorove nagrade za najbolja studentska postignuća u akademskoj godini 2015./2016. Godine 2019. završila je preddiplomski studij suvremenog plesa na Odsjeku za ples pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Djeluje na području suvremene likovne i plesne prakse. Izražava se kroz medij crteža, grafike, suvremenog plesa, performansa i videa. Godina 2022./2023. bila je jedna od šest odabranih umjetnika i umjetnica na Forecast Festivalu u Berlinu, gdje je razvijala rad An Anthology of Glances uz mentorsku podršku Ane Prvački.

Tomo Savić-Gecan: "Bez naziva, 2022./2023."

20.-23.09.2023.

Projekt Tome Savića-Gecana „Bez naziva, 2022./2023.“ temelji se na projektu „Bez naziva, (Hrvatski paviljon), 2022.“ koji je u odabiru kustosice Elene Filipović predstavljao Hrvatsku na 59. venecijanskom bijenalu umjetnosti.

Izvedbe će se održati u MMSU 21. i 22. rujna 2023.

Pet plesača i plesačica od uvježbane postave od dvadeset i pet izvođača, tijekom sedam mjeseci Venecijanskog bijenala, svakoga dana čekalo je upute koje su na pametnim telefonima dobivali u osam sati ujutro. Bežično prenošene upute umjetne inteligencije nastajale su na temelju analiza tekstualnih podataka udarnih vijesti dana iz nasumično odabranih izvora poput Arab Newsa, Corriere della Sera, El Tiempa, Le Mondea, Bangkok Posta, The Namibiana ili New York Timesa. Pri tome su korišteni algoritmi predviđanja za prepoznavanje i klasificiranje definiranog skupa tema, među kojima su klimatske promjene, kršenje ljudskih prava, razvoj tehnologije ili vojne aktivnosti. 

Uznemirujuće pitanje koje umjetnik postavlja ovim projektom o nevidljivoj, ali utjecajnoj prisutnosti umjetne inteligencije u našoj svakodnevici, ponovno će biti aktualizirano, sada u kontekstu izložbenih prostora MMSU-a. Informacije o mjestu, točnom vremenu i dnevnim vijestima koje će u dane odvijanja projekta izvođači utjeloviti svojom prisutnošću, publika će moći pronaći na web stranici https://croatianpavilion2022.com/mmsu2023/ kreiranoj za izdanje projekta u Rijeci.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti

→ www.mmsu.hr

MMSU, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine. Od samih početaka Muzej je programima poput prvih skupnih izložbi suvremene umjetnosti u Jugoslaviji, koje su se pod nazivom "Riječki salon" održavale 1954. do 1963., " Biennala mladih umjetnika Jugoslavije", 1960. do 1991., "Biennala mladih umjetnika Mediterana", 1993. - 1997., trodijelnog istraživačko-izložbenog projekta koji daje pregled arhitekture moderne, secesije i historicizma u Rijeci, dovršenoga u razdoblju 1996. - 2003., te "Međunarodne izložbe crteža", koja se redovito održavala od 1968. do 2013., izgradio reputaciju jedne od najprestižnijih institucija na području vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj.
Zbog opće kvalitete rada MMSU je povjeravana prezentacija hrvatske umjetnosti i umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama kao što su Venecijanski biennale 1997. (Dalibor Martinis), Biennale u Sao Paolu 2004. (Zlatko Kopljar), Venecijanski Bijenale 2007. (Ivana Franke), 12. venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture 2010. itd. 

Od 2008. do kolovoza 2011. MMSU je suorganizator projekta X-OP Exchange of art operators and producers, u okviru programa Europske unije Program Kultura (2007.-2013.). Od 2010. do 2013. Muzej je bio partner u projektu Europeana / Digitising Contemporary Art (DCA), zatim partner u projektima Soft Control i Password Printmaking (2012.–2016.) te nositelj europskog projekta Smuggling anthologies (2012.–2015.). MMSU je od 2016. do 2020. godine bio uključen u europksi projekt Risk Change, a od 2019. do 2020. nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Kultura dopolavora – jučer, danas, sutra.

Fundus MMSU-a danas obuhvaća više od 8.000 umjetnina koje pokrivaju razdoblje od kraja 19. st. do danas. Od 2017. godine Muzej djeluje u novoj zgradi na adresi Krešimirova 26c u ex-kompleksu Rikard Benčić. Na novoj lokacije održane su značajne izložbe u sklopu pretprograma i programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture poput Tomislav Gotovac: Anticipator kriza - kuda idemo ne pitajte (2017.), Vlado Martek: Izložba s više naslova i Goran Petercol: Ne brini o poetici, ona će doći sama u 2019. i David Maljković: S kolekcijom u 2020..