Vanja Babić | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Vanja Babić

→ https://vanjababic.wordpress.com/

VANJA BABIĆ (Zagreb, 1984.) diplomirao je na Tehničkom veleučilištu 2008. te magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pri Odsjeku za animirani film i nove medije, 2013. godine. Redovito predstavlja svoj rad kroz samostalne i grupne izložbe, te umjetničke akcije u Hrvatskoj i inozemstvu. Neke od najznačajnijih grupnih izložbi: 48. Zagrebački salon, 33. Salon Mladih, 11. THT nagrada MSU Zagreb. Godine 2017. bio je na studijskom boravku pri Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, a 2020. u Cite internationale des Arts u Parizu. Inspiracija i motivacija za njegov umjetnički rad proteklih nekoliko godina temelje se na preispitivanju vladajućih socijalnih i kulturoloških postavki, konzumerizma, marketinga, uloge novca u društvu, različitih vrsta rada i radnika, problema otpada i recikliranja te načina na koji ljudi oblikuju svoje živote u odnosu na te dijelove sistema. Povremeno radi kao vanjski suradnik na Odjeku Novih medija na ALU.

08.-20.03.2022.

Na umjetničkoj rezidenciji Vanja Babić razvija nove radove i razrađuje koncept samostalne izložbe koja će se u lipnju 2022. godine održati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Terensku šetnju započinje na riječkoj Rivi, utočištu skupocjenih jahti, brodova, ali i zalutalih, vjetrom donesenih ili odbačenih predmeta s obale i brodova. Istraživanje okoliša koji se mijenja pod utjecajem čovjeka fokusira na granicu kopna i mora (lukobran, rivu, kamen, plaže). Kamerom prati plutajuće predmete na površini vode, „daje im vrijeme, bilježi putanju plutanja, slijedi njihov put i dopušta da se dogodi nešto spontano i intuitivno u procesu snimanja“. Neživim protagonistima poput plastičnih boca i vrećica, nepojedenih banana i komada stiropora, pridružuju se cipli okupljeni oko mjesta ispusta „filtriranih“ otpadnih voda. Potaknut svakodnevnom aktivnošću riba koje se kružno izmjenjuju oko izvora hrane, umjetnika zaokupljaju načini na koje more, i priroda općenito, „samoreguliraju“ vlastite poremećene ekosustave – kako postupaju s ljudskim otpadom i kako ga recikliraju. Stiropor se djelovanjem vode troši i zaobljuje, cipli dalje pročišćavaju otpadne vode hraneći se. Antropogeni okoliš tako promatra i bilježi ne tek kao okoliš koji je pasivno podložan devastirajućoj prisutnosti čovjeka, već kao kompleksniji sistem u kojem su čovjek i priroda u suoblikovateljskom odnosu.

Dio rezidencije posvećuje traganju za „institucionalnim“ ili „muzejskim viškovima“. Pri obilasku muzejskih prostorija i skladišta zatiče ostatke pomoćnih elemenata korištenih na izložbama, dijelove namještaja izvan funkcije koje će zajedno s već ranije prikupljenim odbačenim materijalima koristiti za postav izložbe. 

Drugi dio rezidencije odvio se između 26. 5. i 10. 6. 2022. 

Muzej moderne i suvremene umjetnosti

→ www.mmsu.hr

MMSU, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine. Od samih početaka Muzej je programima poput prvih skupnih izložbi suvremene umjetnosti u Jugoslaviji, koje su se pod nazivom "Riječki salon" održavale 1954. do 1963., " Biennala mladih umjetnika Jugoslavije", 1960. do 1991., "Biennala mladih umjetnika Mediterana", 1993. - 1997., trodijelnog istraživačko-izložbenog projekta koji daje pregled arhitekture moderne, secesije i historicizma u Rijeci, dovršenoga u razdoblju 1996. - 2003., te "Međunarodne izložbe crteža", koja se redovito održavala od 1968. do 2013., izgradio reputaciju jedne od najprestižnijih institucija na području vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj.
Zbog opće kvalitete rada MMSU je povjeravana prezentacija hrvatske umjetnosti i umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama kao što su Venecijanski biennale 1997. (Dalibor Martinis), Biennale u Sao Paolu 2004. (Zlatko Kopljar), Venecijanski Bijenale 2007. (Ivana Franke), 12. venecijanski bijenale – Međunarodna izložba arhitekture 2010. itd. 

Od 2008. do kolovoza 2011. MMSU je suorganizator projekta X-OP Exchange of art operators and producers, u okviru programa Europske unije Program Kultura (2007.-2013.). Od 2010. do 2013. Muzej je bio partner u projektu Europeana / Digitising Contemporary Art (DCA), zatim partner u projektima Soft Control i Password Printmaking (2012.–2016.) te nositelj europskog projekta Smuggling anthologies (2012.–2015.). MMSU je od 2016. do 2020. godine bio uključen u europksi projekt Risk Change, a od 2019. do 2020. nositelj projekta Europskog socijalnog fonda Kultura dopolavora – jučer, danas, sutra.

Fundus MMSU-a danas obuhvaća više od 8.000 umjetnina koje pokrivaju razdoblje od kraja 19. st. do danas. Od 2017. godine Muzej djeluje u novoj zgradi na adresi Krešimirova 26c u ex-kompleksu Rikard Benčić. Na novoj lokacije održane su značajne izložbe u sklopu pretprograma i programa Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture poput Tomislav Gotovac: Anticipator kriza - kuda idemo ne pitajte (2017.), Vlado Martek: Izložba s više naslova i Goran Petercol: Ne brini o poetici, ona će doći sama u 2019. i David Maljković: S kolekcijom u 2020..